Općenito o psima!

Istina je sljedeća...neprekidno lajanje je užasno..

Radi njega vam prigovaraju susjedi, neugodno vam je ostaviti psa ispred dućana, plaši vaše prijatelje i povremene posjetitelje, a često vam je i naporno čuti osobu s druge strane telefonske linije.

Iz pseće perspektive to je naravno bogomdani dar koji mu omogućava da, izmjenom tonova, prenese svoje osjećaje. Psi laju zbog mnogo razloga i zapravo jedino kad ne laju jest kad se ponašaju podložno.

Najveći problem je to što je lajanje da se odvrati druge od ulaska u vlasnikov posjed dobro ako je to zbog povremenog ulaženja u vrt. Ali ako ljudi neprestano ulaze u posjed, a pas laje na svih to može predstavljati priličnu gnjavažu.

Nažalost, vlasnici često pokušavaju ušutkati svog psa tako što viču na njega, a ponekad pseće komunikacijske vještine ne obuhvaćaju i razumijevanje hrvatskog jezika. Zato pas misli da i vlasnici laju i nesmetano nastavlja lajati ili čak udvostručava svoje napore.

Drugi otkriju da im zbog lajanja vlasnici pridaju pažnju, makar samo dok viknu «Začepi!». Naposljetku, pas postane maštovit i laje na ništa, samo da bi izmamio vlasnikovu reakciju. Ipak, glavni razlog zbog kojeg psi nauče pretjerano lajati na svakog tko prođe kroz njegov teritorij jest taj da većina ljudi zaista ipak ode. Pas ne shvaća da oni nisu ni htjeli ući nego misli da ih je uspješno otjerao.

Za neke pak vlasnike, lavež koji poziva na pažnju nije ograničen samo na vrijeme kad ih nema. Vjerojatno vam se već dogodilo da ste u posjetu prijateljima, a njihov pas onemogućava svaki razgovor lajući još deset minuta otkad ste došli, ili čak kroz cijelo vrijeme vašeg posjeta. U pokušaju da zaustavi zaglušujući lavež vaš će se prijatelj možda poigrati s njim, reći mu da ušuti ili spustiti ruku i pomaziti ga. Naravno, bilo što od ovoga jednostavno će ohrabriti psa da nastavi lajati čim ponovo ne bude u centru pažnje.

Mnogi parovi također moraju pažljivo provjeriti gdje je njihov pas prije nego se poljube i zagrle. Ako ih vidi, ljubomorni pas će glasnim lajanjem brzo prekinuti njihove nježnosti. Pas će isto tako lavežom tražiti pažnju ako vlasnik razgovara telefonom, gleda televiziju ili je koncentriran na vožnju automobila.

Vjerovali ili ne, jedan od najjednostavnijih načina na koji ćete naučiti psa da ne laje jest naučiti ga lajati kad mu vi to naredite. Prvo otkrijte način na koji ćete potaknuti svog psa da laje. Možda laje od uzbuđenja ako držite njegovu zdjelu s hranom iznad njega ili možete samo koristiti ukusni zalogaj ili igračku.

Vežete li psa možda ćete ga frustrirati i on će se oglasiti. Kad, nakon malo prijateljskog zadirkivanja, vaš pas zalaje pohvalite ga i ponavljajte riječ «reci!». Ako često ponavljate ovu vježbu pas će povezati riječ «reci» sa samim lajanjem i moći ćete ga navesti da laje na vašu zapovijed. Bit ove vježbe je da kasnije uvedete i riječ «tiho» ili «stani» dok pas laje i nagradite ga igračkom ili hranom. Ako se ova vježba ponavlja često vaš pas će povezati naredbu za smirivanje s prestankom lajanja i nagradom.

Nagrada je naravno najbolja motivacija, i vrlo je važno pohvaliti svog psa dok on postupa ispravno, a ne poslije. To znači da ga trebate nagraditi kad prestane lajati, ali također i kad ne laje u situacijama u kojima se obično oglašava. Kad vaš pas mirno leži i ne ometa vaše čavrljanje s posjetiocem ili kad se susjedi vrate kući, a vaš pas ne zalaje, onda ga pohvalite i nagradite i to će potaknuti vašeg psa da i drugi put ostane miran.

Evo nekoliko razloga zašto pas laje:
1. Lajanje u društvu (Pas laje kao odgovor na lavež drugih pasa ili kao dio igre). Pokušajte igrati više igre bez riječi (npr. hvataj) i vježbajte: pokušajte odstraniti sve što ga potiče na lajanje.
2. Privlačenje pažnje (Pas dobija nešto zato što laje, npr. pažnju ili poslasticu). Pokušajte mu ništa ne davati zato što laje.
3. Uznemirenost (Posebni poticaji uzrokuju lajanje npr. zvukovi ili odvajanje od vlasnika). Pokušajte ustanoviti što je to što potiče lajanje i zatim sustavno učinite psa manje osjetljivim na to i potaknite drukčije ponašanje.
4. Obrana teritorija (uljez u ili blizu teritorija potiče lajanje). Pokušajte sakriti ili smanjiti sve zvučne ili vizualne podražaje i zatim sustavno učinite psa manje osjetljivim na njih potaknite drukčije ponašanje.

Što možete napraviti:

Učinkovit način za zaustavljanje lajanja je poticanje drukčijeg, suprotnog ponašanja odnostno stvaranja novog, poželjnog odgovora na dani poticaj. Obično se primjenjuje zajedno s postupkom kad se psa želi učiniti manje osjetljivim na neki podražaje kroz postupno izlaganje tom podražaju.

1. Otkrijte podražaj ili uzrok neželjenog ponašanja.
2. Spriječite izlaganje podražaju osim kad je to dio učenja.
3. Odlučite o fazama izlaganja stimulusu.
4. Izložite psa podražaju koji je dovoljno slab i neće potaknuti neželjenu reakciju.
5. Nagradite psa za dobro ponašanje. (U ovoj fazi dobro će vam doći neke poslastice.)
6. Postupno pojačavajte podražaj dok ne dođete na njegovu stvarnu mjeru, ali neka uvijek bude slabiji od razine koja uzrokuje neželjeno ponašanje.
7. Možda vaš pas laje jer je tjeskoban i uznemiren i u tom slučaju možda biste mogli razmotriti i moguću upotrebu ljekovima.
* Pas je drušvena životinja i želi provoditi što više vremena s ljudima. U druženju s čovjekom upoznaje njegove navike, uči o tome kakvo je ponašanje prihvatljivo, što smije, a što ne. Najviše od svega pas se voli igrati, stoga treba svakodnevno odvojiti malo vremena za igru s njim.

* Pas je životinja čopora. Želi se nametnuti kao vođa, a ako mu se to ne dozvoli ima potrebu slijediti vođu. Psa tijekom odrastanja, a naročito u dobi između 8 i 12 mjeseci treba uporno učiti da je njegov vlasnik vođa. To se nipošto ne radi batinama, već upornošću i dosljednošću u odgoju. Tučeni pas živi u strahu, a katkad se može i osvetiti. Kad udarite psa, to je najčešće iz osvete i nema veze s odgojem.

* Štene tek treba naučiti kontrolirati mjehur i crijeva, pa ga češće treba izvoditi u šetnju nego odraslog psa. Štene od 2 mjeseca treba izvesti najmanje 6 puta, sa 4 mjeseca već će i 4 puta biti dovoljno, a već s 8 mjeseci pas može lagodno provesti dan sa samo 3 šetnje (premda ovo može varirati od slučaja do slučaja). Psa treba uvijek izvoditi u približno isto vrijeme, u protivnom on pati, a zabilježeni su slučajevi gdje je dugotrajno suzdržavanje dovelo do puknuća mjehura. Ne želimo to svom kućnom ljubimcu, zar ne?

* Pas je životinja brloga, zatoupute_psi1_tbn.jpg voli imati samo svoje mjesto (jastuk, košaru, kućicu) gdje će se zavući kada želi biti na miru. To ga neće spriječiti da svoj brlog organizira u fotelji ili najradije u vlasnikovom krevetu. Ako ste odlučili da psa ne pustite u svoj krevet, budite dosljedni bez obzira na to koliko on bio uporan. Molećivi pogled nema veze s tugom - pas se jednostavno mora naviknuti na svoje mjesto. Ipak, dokazano je da su psi osjetljivi na podzemna zračenja pa ako uporno odbija biti na mjestu koje ste mu odredili, premjestite ga - možda mu je neudobno upravo zbog toga.

* Postoje škole za obuku pasa ali i njihovih vlasnika. Raspitajte se o najkvalitetnijima i uživajte u upoznavanju i druženju s vašim psom.

* Najbolje je psa hraniti dehidriranom psećom hranom, jer ona sadrži sve potrebne hranjive sastojke.upute_psi2_tbn.jpg Postoje vrste hrane za sve tipove pasa, ovisno o veličini, starosti, aktivnosti psa, zdravlju. Ponekad su psi alegrični na neku vrstu hrane pa tada hranu treba zamijeniti. Osnovno je pravilo da pri odabiru hrane znate da su sastojci navedeni redoslijedom prema količini zastupljenosti, npr. ako je kukuruz na prvom mjestu, a piletina na drugom, znači da najviše ima kukuruza, a zatim dolazi piletina itd. Proteini životinjskog porijekla (dakle, ne soja) trebali bi biti na prvom mjestu, a dobro je da u hrani ima ribljih ulja koja spadaju u kvalitetne masti, zatim vlakna (repina), kao i Omege 3 i 6. Od ugljikohidrata najbolji su oni sadržani u krumpiru. Viša cijena hrane redovito garantira njenu kvalitetu.

* Ukoliko psa hranite hranom pripremljenom kod kuće, obrok se treba sastojati od 50% mesne hrane (kuhano meso peradi, teletina, govedina, riba - svaki put različito) i 50% priloga (riža, tijesto, žganci, obareni stari kruh uz dodatak kuhanog povrća)

* Psu svakodnevno možemo davati mliječne proizvode: jogurt, acidofil, AB kultura, svježi kravlji sir.

* Kosti nemaju nikakvu hranjivu vrijednost, a u većim količinama izazivaju ozbiljne probavne smetnje i teške kronične bolesti. Kosti se psu smiju davati samo povremeno i u manjoj količini i to samo velike govedske kosti s kojima se pas igra i jača zubalo, a ne može ih pojesti. Pileće, riblje i kosti krmenadla mogu izazvati perforacije probavnog trakta i izuzetno su opasne.

* Hrana koja je štetna za zdravlje psa i ne smije se davati:

o šećer, čokolada, mentol, alkohol (organizam psa nema sposobnost izlučivanja kakaoa, mentola i konzervansa iz organizma već se oni nakupljaju u bubrezima. 60% pasa u gradovima umire od uremije - bolesti zbog koje otkazuju bubrezi)
o hrana koja sadrži puno soli i drugih začina
o pečeno meso
o sirove iznutrice (naročito slezena i jetra, čak i kuhane)
o svinjetina
o kosti peradi, divljači, ribe tj. sve kosti koje se oštro lome
o mlijeko (izaziva proljev - pas nema potrebne encime koji fermentiraju mlijeko u probavnom traktu, zato može jesti samo već ukiseljene proizvode)
o jaja (najbolje izbjegavati, a naročito sirovi bjelanjak, jer izaziva prhutanje i ispadanje dlake, a pas se može zaraziti i salmonelom)
o povrće koje napuhava (grah, grašak, mahune)

* Psi koji to vole mogu povremeno i u malim količinama jesti voće (jabuke, lubenicu, banane)

* Broj obroka s obzirom na dob psa:

- štenci od 2 - 3 mjeseca - 4 - 5 obroka dnevno

- štenci od 3 - 6 mjeseci - 3 - 4 obroka dnevno

- štenci od 6 - 10 mjeseci - 3 obroka dnevno

- odrasli psi - 2 obroka dnevno


(Važno je pridržavati se propisanih količina hrane navedenih na dehidriranoj psećoj hrani. Debljina u pasa izaziva iste bolesti kao i debljina kod ljudi).

* Pse treba čistiti od crijevnih parazita (gliste, trakavice). Gliste imaju svi štenci, a i odrasli psi ih lako dobiju, pri čemu ne moraju pokazivati nikakve simptome. Odrasli psi se prilikom cijepljenja protiv bjesnoće očiste i od parazita, a štenci i nekoliko puta u prvim mjesecima života. Svakako tražite savjet veterinara.

* upute_psi3_tbn.jpgŠtence treba cijepiti protiv 4 glavne pseće bolesti: štenećak, parvoviroza, leptospiroza i hepatitis. Prvo cijepljenje se provodi u dobi od 2 mjeseca starosti i ponavlja se u dobi od 3 mjeseca. Preporuča se cijepljenje pasa i protiv sve češćeg corona virusa. Dobro je nakon toga pse cijepiti protiv ovih bolesti jednom godišnje do kraja života. Prije cijepljenja psa treba očistiti od crijevnih parazita.

* Prema Zakonu o veterinarstvu psa je obavezno cijepiti protiv bjesnoće svake godine, a prvi put kada navrši 4 mjeseca.

* Bolesnog psa, kao i kuju koja se tjera ili je skotna ne smije se cijepiti nikakvim cjepivima.

* Bezvoljnost, odbijanje hrane, povraćanje, proljev, iscjedak iz očiju, ušiju ili nosa, pretjerano češanje i ispadanje dlake znakovi su da s psom nešto nije u redu. Odmah otiđite veterinaru, jer ako reagirate prekasno, pas može uginuti.

* Normalna temperatura za odrasle veće pse je od 37,5 - 38,5°C, za odrasle manje pse ona iznosi od 38,0 - 39,0°C, dok je za štence do 39,5°

* Neka vaš pas stalno bude zaštićen od buha i krpelja koji prenose smrtonosnu bolest - piroplazmozu. Sprejevi i ampule Fronline, Expot, Advantix i sličnih proizvođača vrlo su djelotvorni. Ampula štiti od buha 2 mjeseca, a od krpelja 1 mjesec. Ukoliko se vaš pas razboli od piroplazmoze, teške bolesti koju prenose krpelji, može uginuti ili ako ste reagirali u roku od najviše 4 dana, preživjeti s teškim posljedicama po zdravlje.

* upute_psi4_tbn.jpgBudući da psi danas više ne žive prirodnim životom baš kao ni mi ljudi, a kako smo se mi ljudi u prirodu umiješali, za nju smo i odgovorni. Stoga, da bismo psima u ovakvim uvjetima pružili miran i zdrav život, dobro ih je sterilizirati/kastrirati. Time ćemo spriječiti nekontrolirano razmnožavanje životinja, spriječiti da potomci pasa dođu u krive ruke i u konačnici završe odbačeni na cesti ali ćemo spriječiti i da psi obole od bolesti izazvanih ovim neprirodnim suzdržavanjem od parenja (piometrija maternice, rak dojki, prostate i još mnoge druge bolesti). Ovaj kirurški zahvat vrši se rutinski u veterinarskim ambulantama i životinje već nekoliko dana nakon zahvata mogu voditi normalan život.

* Neka vaš pas uvijek ima ogrlicu i markicu pomoću koje vas nalaznik psa može naći, ako se pas izgubi. Dobro je da na ogrlici bude i ugravirana pločica s vašim brojem telefona. Ako svome psu dadete ugraditi čip, vratiti će vam se iz svake zemlje svijeta.

* Ne puštajte psa da se šeta bez nadzora. Sve tragedije koje su se zbog toga dogodile psima ili ljudima, dogodile su se prvi i zadnji put.

supp napisano!!